75. Sanjati – ne može nam nitko to uskratiti!
15. lipnja 2011.
77. A ja bi štel znati kak gospon postati
15. lipnja 2011.

76. ČE BI REKEL BOŽIĆU, KAJ ŽELIM SI JA…

PAHULICE

Pahuljice padaju,
Ni ih niti čut,
Da bu našem Božiću
Tih i mehek put.
Da mu v lugu kmičnomu
Cesta se sveti,
Kad bu nosil vnogomu,
Kaj si on želi.
Če bi rekel Božiću,
Kaj želim si ja,
Rekel bi, naj vsakomu
Puno srca da.
Da bu narod narodu
Kak i bratu brat,
I da zadovolen bu,
Jenput i Hrvat.

(Dragutin Domjanić)

Drage naše Čitateljice, dragi naši Čitatelji!

Stihovi koje ste pročitali, na najbolji mogući način izražavaju ono što sam Vam u ime nas koji sudjelujemo u stvaranju Vašeg i našeg Glasa Zagorja htio zaželjeti ovog Božića i u Novoj 2011. godini. Ono što Vam još želim, jest zahvaliti. Hvala za svaku toplu riječ, kaj reči ste nam znali, za svaki Vaš savjet, Vašu pohvalu i doprinos. Hvala Vama nositelji povjerenih Vam društvenih i političkih odgovornosti. Hvala što ste u Glasu Zagorja prepoznali glas koji želi graditi, a ne dijeliti i rušiti. Hvala što ste nas poduprli u ovim vremenima kada svi osjećamo težinu posljedica nastalih zbog ljudske pohlepe i sebičnosti.

Nažalost, a reći ću i na sreću živimo u vremenu globalizacije, u svijetu koji postaje pretijesan, kako to običaje reči naš poštovani i dragi suradnik Zdravko Mršić. Živimo nažalost u svijetu kojemu se sustav vrijednosti temelji na nadmetanju, na imati, a ne na biti; u svijetu koji priznaje samo najuspješnije, a one koji se zbog niza razloga nisu uspjeli ogrepsti za veliki sočni komad mesa, za jahte i goleme financijske zalihe, njih odbacuje, pretvara u statistički broj bez ikakve osobnosti i dostojanstva.

No, ponavljam sreća je što živimo u takvome vremenu i svijetu, jer imamo priliku izgraditi jedan drukčiji i bolji svijet, svijet po mjeri čovjeka, svijet o kakvome je govorio Isus čije rođenje slavimo blagdanom Božića. To je svijet u kojem svaki čovjek ima svoje dostojanstvo i neprocjenjivu vrijednost. To je svijet u kojem nećemo dopustiti da beznađe ovlada našim dušama, da naše domove i brege obraste korov i preplavi pustoš, to je svijet pun života, otvorenosti za drugoga, svijet solidarnosti i uzajamnosti.

Za taj i takav svijet, za takvo Zagorje i ljude u njemu nastaviti ćemo se, uz Vašu pomoć, boriti i u novoj 2011. godini, dokle ćemo moći, a ako više nećemo moći, onda to sigurno neće biti zbog prozirnih i trivijalnih pritisaka. I nadalje će Glas Zagorja biti mjesto koje će promovirati sve ono što je dobro i sve one koji žele dobro. I dalje ćemo predstavljati vrijedne Zagorke i Zagorce koji marljivo stvaraju na raznim poljima ljudske djelatnosti i zbog kojih možemo biti ponosni na to što živimo u Zagorju, što smo dio Zagorja.

Čovjek je temeljna vrijednost, bez čovjeka, ništa nema smisla, zato će na našim stranicama i nadalje biti najviše mjesta za one najmanje, za obične ljude koji žive običnim životima radnika, seljaka, članova raznih udruga, za sve koji niti ne čeznu za nekakvom promocijom, ali marljivo i pošteno stvaraju svoj dom i otvoreni su za drugoga u njegovoj potrebi.

I nadalje ćemo se boriti za naš KAJ u pjesmi, slici i riječi, jer jezik je duša naroda, temelj identiteta, neprolazno bogatstvo koje ne gubi na vrijednosti, nego naprotiv samo dobiva.

Drage Čitateljice, dragi Čitatelji, od srca Vam želimo sretan i blagoslovljen Božić, blagdan nade, i radošću i nadom ispunjenu 2011. godinu!

Če bi rekel Božiću,

Kaj želim si ja,

Rekel bi, naj vsakomu

Puno srca da.

Vaš,

Zvonko Franc

Comments are closed.