Uz 10 objavljenih zbirki poezije Ladislava Prežigal
Pisanje pjesama je pustolovina osjećanja, razmišljanja, preispitivanje, razgovori srca i duše, vidik iza kojeg se nalazi beskraj… Unaprijed znate da od beskraja otkidate trunke koje slažete oko sebe, da bi otkrili ili barem razabrali vidike. – reći će o svom pisanju Ladislav Prežigalo nakon 10 objavljenih zbirki poezije u kojima je čak 1050 objavljenih pjesama.
Ponekad doduše osjetimo potrebu zapisati misao, trag svojih osjećanja zabilježiti na papir, no kada to postane svakodnevna predanost, potrebna je velika kreativna snaga. Prežigalo je zasigurno posjeduju, pa naizgled jednostavno, crpeći iz svog znanja i životnog iskustva glasno razmišlja o životu, prijateljima, evidentira propuste, pogreške, bilježi sjećanja. Tematski prepoznatljiv: obitelj, dom, ljubav, iznevjerena očekivanja, proniknuti u bitak i smisao postojanja. Osnovni moto ove tematske raznolikosti je na što više načina sagledati život i pokušati naći nove perspektive, bolje odnose, dobrotu, ljepotu, pozitivan odnos prema životu. Svojom genijalnom vizualizacijom i kontinuiranim pisanjem otvara bezbroj kombinacija. Uspoređivanje neusporedivog, spajanje suprotnosti, zapažanje sličnosti gdje najmanje očekujemo znak su posebne nadarenosti.
Preuzak mu je prostor koji vidi sa svog mjesta… nikada do kraja zadovoljan, uvijek prepun snage i pokretačke energije koja sve tjera naprijed… postaje vizionar i vlasnik jednog novog poimanja svijeta i života, širine shvaćanja i beskrajne tolerancije, uvijek željan novih saznanja i spoznaja (Vladimir Poljanec u predgovoru objavljene zbirke Dalje od vidika).
Jedina ljubav, uvijek prisutna u svim Prežigalovim pjesmama, je ljubav prema istini. U tu ljubav proniknuli smo na književnoj večeri koju smo uz jubilej 10 objavljenih zbirki poezije održali u Krapini u petak 13. listopada u maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta. Recitirali su Paula Jusić, Vedran Mlikota i Adam Končić. Prežigalove pjesme pjevali su Vlatka Zastavnik, Gordana Ivanjek, Paula Jusić i Adam Končić, a klavirski su ih pratili Đelo Jusić jr. i Darko Hajsek. I osjetili smo koliko su tanke linije privida i zbilje, mržnje i ljubavi, života i smrti.
Tanja Gregurović
Pisanje pjesama je pustolovina osjećanja, razmišljanja, preispitivanje, razgovori srca i duše, vidik iza kojeg se nalazi beskraj… Unaprijed znate da od beskraja otkidate trunke koje slažete oko sebe, da bi otkrili ili barem razabrali vidike. – reći će o svom pisanju Ladislav Prežigalo nakon 10 objavljenih zbirki poezije u kojima je čak 1050 objavljenih pjesama.
Ponekad doduše osjetimo potrebu zapisati misao, trag svojih osjećanja zabilježiti na papir, no kada to postane svakodnevna predanost, potrebna je velika kreativna snaga. Prežigalo je zasigurno posjeduju, pa naizgled jednostavno, crpeći iz svog znanja i životnog iskustva glasno razmišlja o životu, prijateljima, evidentira propuste, pogreške, bilježi sjećanja. Tematski prepoznatljiv: obitelj, dom, ljubav, iznevjerena očekivanja, proniknuti u bitak i smisao postojanja. Osnovni moto ove tematske raznolikosti je na što više načina sagledati život i pokušati naći nove perspektive, bolje odnose, dobrotu, ljepotu, pozitivan odnos prema životu. Svojom genijalnom vizualizacijom i kontinuiranim pisanjem otvara bezbroj kombinacija. Uspoređivanje neusporedivog, spajanje suprotnosti, zapažanje sličnosti gdje najmanje očekujemo znak su posebne nadarenosti.
Preuzak mu je prostor koji vidi sa svog mjesta… nikada do kraja zadovoljan, uvijek prepun snage i pokretačke energije koja sve tjera naprijed… postaje vizionar i vlasnik jednog novog poimanja svijeta i života, širine shvaćanja i beskrajne tolerancije, uvijek željan novih saznanja i spoznaja (Vladimir Poljanec u predgovoru objavljene zbirke Dalje od vidika).
Jedina ljubav, uvijek prisutna u svim Prežigalovim pjesmama, je ljubav prema istini. U tu ljubav proniknuli smo na književnoj večeri koju smo uz jubilej 10 objavljenih zbirki poezije održali u Krapini u petak 13. listopada u maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta. Recitirali su Paula Jusić, Vedran Mlikota i Adam Končić. Prežigalove pjesme pjevali su Vlatka Zastavnik, Gordana Ivanjek, Paula Jusić i Adam Končić, a klavirski su ih pratili Đelo Jusić jr. i Darko Hajsek. I osjetili smo koliko su tanke linije privida i zbilje, mržnje i ljubavi, života i smrti.
Tanja Gregurović