Naši obični ljudi (poljoprivrednici, zaposlenici, nezaposlenici i umirovljenici), poslovni ljudi te ljudi koji zauzimaju političke položaje željno iščekuju tromjesečje za tromjesečjem ne bi li doznali kakvom stazom ide gospodarstvo: uzbrdicom ili nizbrdicom. Obične ljude zanima kako će živjeti, plaćati račune i otplaćivati dugove; poslodavce što će biti s njihovim poduzećima i zaposlenicima; a ljude na vlasti kako će namaknuti proračunski prihod. Hrvatskom gospodari gospodarska kvartalna logika.

Obični ljudi čeznu da ugledaju tračak nade usred njihovih crnih misli. Poslodavci bi po novim tromjesečnim pokazateljima možda mogli zaključiti koliko će država moći pomoći i potaknuti njihovo poslovanje: Ljude vlasti zanima koliko će se država morati zadužiti da namakne potreban proračunski prihod. Njih zapravo ponajviše zanima hoće li moći dobiti ili će izgubiti sljedeće parlamentarne izbore.

U gospodarstvu ima more pokazatelja. Ako se među svim objavljenim pokazateljima pomno odabere njih par ili ako hrvatska premijerka osobno zatraži i osobno dobije jedan pokazatelj ili dva te ako vlasti imaju medije (isključujem Krapinski vjesnik) pod rukom, na takvim se pokazateljima može zasnovati izborni optimizam. Cijele mjesece srpanj i kolovoz Hrvati, predvođeni ministrom turizma i direktorom HTZ, broje prelaske granice i prolaske kroz tunele turista iz tranzicijski i netranzicijskih zemalja. Hrvatsku prožima kladionička groznica, iako nijedan navedeni stalež ne očekuje dobivanje jackpota.

Takvo raspoloženje hrvatskih duhova traži dvije opaske. Opća je to, da Hrvati odmah prestanu čekati i da se predvođeni vladom late ili prihvate posla. Posebna je to, da za pravu ocjenu usmjerenja gospodarstva valja uračunati brojne ili nebrojene informacije, pokazatelje i podatke. (Hrvatski medij, opet isključujem Krapinski vjesnik, većina analitičara i savjetnika te ljudi vlasti neprestance govori i piše o brojkama, iako je brojka srpska riječ za našu znamenku te iako su u uvriježenom decimalnom sustavu brojeva, brojevi sastavljeni od znamenki 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 i 0.) Primjerice, ako država uzme kredit i na dug napravi kakav velebnu sportsku dvoranu, domaći se proizvod (BDP) – ako se dio novca ne pronevjeri – poveća za posuđeni iznos. Isto se dogodi kad se posuđeni novac potroši na putem HZZO-a ili HZMO-a. Stoga osim vrijednosti povećanja BDP-a valja među pokazatelje uvrstiti i uračunati i povećanje državnog duga.

Kao što u nas ljudi prate tromjesečne pokazatelje tako u SAD i oko njih analitičari i političari nagađaju hoće li doći do drugog poniranja gospodarstva, čime bi se dogodila recesija s dvama ponorima. Tako bi se na krivulji gospodarskih promjena imala zrcalna slika hrpta dvogrbe, a ne jednogrbe deve ili dromedara. (Iznimno sam uporabio riječ recesija, iako sadašnje stanje Zapada smatram propadanjem.) Naime, nakon što se za Velike depresije, koja je počela 1929. počelo oporavljati golemim poticajima Rooseveltova New Deala, američko gospodarstvo je doživjelo drugi uron, kad je vlada prestala veteranima isplaćivati ratni dodatak i ponovo počela ubirati poreze. Drugi depresijski uron bio je dublji od prvoga i iz njega je gospodarstvo SAD izronilo istom u Drugom svjetskom ratu.

Vaš kolumnist nije protiv zaduživanja. Dapače, smatram da se naša jedina, nezamjenljiva i sveta Hrvatska mora sad zaduživati i više nego što se zadužuje. Međutim, najveći dio posuđena novca trebalo bi uložiti za stvaranje bogatstva u budućnosti, a upriličenje državnih proslava i stotina nategnutih festivala te obnova spomenika Nedomovinskog rata i crkvenih pročelja može čekati vremena u kojima će sad uloženi novac stvarati novo bogatstvo.

Već godinama zagovaram otklon Hrvatske od apartmanskog turizma, modernizaciju željeznice, ulaganje u biotehnologiju uključujući GMO – EU je počela popuštati pred američkim biotehnološkim izazovom i prepustila svojim članicama da same odlučuju o svojoj biotehnološkoj sudbini – i povrh svega u poljoprivredu i prehrambenu industriju. Ulaganje u poljoprivredu sam počeo zagovarati i javno, ali i kod odgovornih ljudi vlasti od konca 2007., kad se bjelodano vidjelo da će nastupati sve veća nestašica i skupoća hrane. Opskrba žitaricama se i pogoršala ovog ljeta: To je prouzročilo novi vrtoglav uspon cijena, a Hrvati i hrvatske vlasti su dopustili da propadne dobar dio ljetine. Nema novca da se naprave visinske akumulacije na obroncima slavonskih brda!, kaže ravnatelj Hrvatskih voda u Osijeku, a ne naš ravnatelj u Velikom Trgovišću. (Krapina ne plavi!) Nema novca, i gotovo! Za to mora biti novca. Kako drukčije možemo početi povećavati bogatstvo naroda, ako ne smišljenim ulaganjem u poljoprivredu. Tržište hrane nas čeka, a ljudi u svijetu gladuju.

Umjesto da se čekaju novi tromjesečni pokazatelji, iz objavljenih gospodarskih pokazatelja za 2009. može se zaključiti čime ne ćemo moći stvoriti novo bogatstvo kako bismo se hranili te ozbiljno povećati izvoz kako bismo u tuđini mogli kupiti ono što trebamo, a što ne proizvodimo.

Rudarstvo, vađenje, prerađivačka industrija, opskrba električnom energijom, plinom i vodom pridonijeli su BDP 16.7%. (U SAD ta grana nosi samo 10% BDP-u. Ako se američka industrijska proizvodnja poveća čak nemogućih 50% u tri godine, takvo bi povećanje donijelo godišnji rast BDP-a od samo 1.6%) Od našeg udjela industrije u BDP-u prerađivačkoj industriji pripada samo 7.4%. Kako se od tog sitnog postotka, bez poljoprivrede pa čak i uz visok rast, može napraviti skok u izvozu? Brodogradnja, koja je pred smaknućem koje je odgođeno zbog godišnjih odmora, daje čak 10.5% izvoza. Druga zemlja po našem izvozu je BiH, iza Italije i ispred Njemačke, i to zbog izvoza energenata, koji su prije toga uvezeni u Hrvatsku. (Zato je Kazahstan na četvrtom mjestu po uvozu u Hrvatsku.) Samo jedan proizvod, električni transformatori, čini čak 3% našeg izvoza, a cijela prerada drva samo 2%. Lijekova nema među značajnijim izvoznim proizvodima, ali u vozu sudjeluju s 2.1%.

Turizam donosi ozbiljan turistički prihod, ali ima i visoke devizne izdatke. Broj inozemnih gostiju raste, ali se vrijeme njihova boravka skraćuje. Hoteli i restorani dali su BDP-u u 2009. 3.9%, a cijela poljoprivreda i šumarstvo samo 6%. Međutim, takozvana izvanpansionska potrošnja se smanjuje.

Kako se uz strukturu gospodarstva, BDP-a i izvoza, kakvu otkriva ovo malo iznesenih podataka, može očekivati da tržište samo od sebe donese čak i jedno ozbiljno kvartalno, a kamoli trajno poboljšanje? Možda može pomoći izlazak iz recesije zemalja legiona ili Jugoistočne Europe? Ili dinamičnost hrvatskih poduzetnika-uvoznika?

Do početak otpora propadanju i modernizacije Hrvatske može doći samo, ako Vlada postane poduzetnik koji će nadahnuti, potaknuti i predvoditi angažiranje cijelog naroda. Hrvatske su vlade dosad izbjegavale takvu ulogu zbog zadojenosti liberalističkim idejama o ulozi i vođenju države. Hrvati trebaju drukčiju državu, a poimanje uloge države u svijetu se već promijenilo.