U subotu je Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Krapinsko-zagorske županije u skladu s trenutnom epidemiološkom situacijom i u manjem obimu nego inače  u spomen na lik i djelo  vukovarskog branitelja pripadnika 204.brigade HV-a (Vukovarske), časničkog namjesnika Borisa Markusa (04.04.1965.-20.12.1992.godine) iz Stubičke Slatine održala  u Društvenom domu u Pili 6. memorijalni turnir „Boris Markus“.

Memorijal je održan u nazočnosti obitelji vukovarskog branitelja Borisa Markusa, uz potporu Ministarstva hrvatskih branitelja, Krapinsko – zagorske županije i Općine Stubičke Toplice. Prije početka memorijalnog turnira obitelj pokojnog Borisa Markusa, delegacija Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Krapinsko – zagorske županije i Općine Stubičkih Toplica na mjesnom groblju u Kraljevom Vrhu položili su na grob pokojnog hrvatskog branitelja vijenac i zapalili svijeće.

U mjesnom domu u Pili potom je održan šesti Memorijalni turnir u beli, na kojemu su uz suborce, obitelj i prijatelje uz pozivnicu nastupilo 6. natjecateljskih parova. Prvo mjesto pehar i zlatne medalje osvojila je ekipa UDVDR KZŽ Jurec Boško i Gregurić Josip, drugo mjesto pehar i srebrne medalje osvojila je ekipa UDVDR KZŽ Vlahović Zvonko i Horvatin Josip, treće mjesto pehar i brončane medalje osvojila je ekipa Općine Stubičke Toplice Beljak Josip i Šoštar Anđelko.  Svi ostali natjecatelji u znak sjećanja na iznimno teško razdoblje uzrokovano teškom epidemiološkom situacijom u spomen na sudjelovanje na 6. memorijalnom turniru nagrađeni su brončanim medaljama memorijalnog turnira. Obitelji pokojnog Markus Borisa i Općini Stubičke Toplice Udruga je u znak sjećanja na 6. memorijalni turnir uručila prigodne poklone.

Za sve natjecatelje i goste organizatori memorijala Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Krapinsko-zagorske županije osigurala je majice s logom Memorijala i prigodni domjenak na kraju memorijalnog turnira.

Boris Markus rođen je 1965. godine u Stubičkom Strmcu. Osnovnu i srednju školu završio je u Oroslavju. Dragovoljno se u srpnju 1991. godine prijavio u bazu Rakitje. S postrojbom odlazi u obranu Vukovara, gdje je herojski branio grad sve do pada, te je više puta ranjavan.
Prilikom izvlačenja iz grada, ranjen je i zarobljen tijekom spašavanja djeteta. Nakon ranjavanja, zarobljavanja odveden je bolnicu u Novi Sad, da bi potom završio u logoru Sremska Mitrovica. Prošavši sve torture logora, 1992. godine je razmijenjen. Tragično je stradao u prometnoj nesreći 20. prosinca iste godine u Stubičkoj Slatini. Za sudjelovanje u Domovinskom ratu posmrtno je unaprijeđen u čin časničkog namjesnika HV-a, odlikovan je između ostalog Redom Zrinskog i Frankopana i Medaljom Vukovar.