Jer se kaj je zamel sneg/ Još mi živi v srcu/ I cvate v tišini – piše u jednoj od svojih pjesama Marija Toldy Brindl objavljenih u knjizi Vrijeme jaglaca. Ova spisateljica, prvi puta, okušala se u pisanju proze, no tematski isto kao u pjesmama, sjeća se prošlih dana, svojih najdražih kojima i posvećuje najveći dio svojih misli i života. Zato je promocija knjige u maloj dvorani Pučkog otvorenog učilišta mnoge nagnala na sjetu, jer više-manje život nas postojano daruje iskustvom – katkad bolnim, katkad usrećujućim , ali i susretima koji nam dušu obično nastanjuju zahvalnošću…
Marija Toldy Brindl – radila je kao profesorica u Građevinskom školskom centru u Zagrebu. Rođena je u Bedekovčini, gdje provodi djetinjstvo i iz toga razdoblja života crpi porive i inspiracije za veliki broj svojih pjesama. Danas u mirovini, živi u Krapini i život ovog grada sve više se ogleda u njenim pjesmama i prozi. Objavljivala je u Poletu i drugim listovima i revijama (prva pjesma Mom ocu u tvornici 1953. u časopisu Polet ). Prvu zbirku poezije Zavičajna zvona objavljuje 1999., potom slijede Titraji sjećanja, 2002., Na vjetru uspomena, 2003., Moje senje, 2004., i Crveni cvijet divljeg kestena, 2004. Promocija svih navedenih knjiga održana je u Matici hrvatskoj u Zagrebu.
Ova šesta knjiga, Vrijeme jaglaca – sadrži novele i pjesme, a sve su knjige tematski vezane uz zavičaj. Nekoliko pjesama uglazbljeno je i izvedeno na Zagorskom glazbenom festivalu Krijesnica. Pjesmu Moja hiža posvećenu gradu Krapini izveo je i skladao Ivica Percl 2005., Nad zagorjem zvoni zvon također Ivica Percl 2006., a prošle godine zapažen nastup bio je Đuke Čaića u pjesmi Beli prami. Te su pjesme prvi puta objavljene u ovoj zbirci Vrijeme jaglaca.
O samoj knjizi, njenoj koncepciji, nastanku i sadržaju uz autoricu govorili su njeni prijatelji pisci predgovora i pogovora profesorica Nevenka Nekić i profesor Đuro Vidmanović, promociju je vodila Tanja Gregurović, a u posebnom umjetničkom programu, sudjelovali su skladatelj Toni Eterović i pjevač Stjepan Srpak. Bilo je ovo još jedno lijepo druženje u organizaciji našeg Radija i izvan etera.(T.G.)

Beli prami

Čez spomen i senje odhaja življenje.
Ocvale su rože, jasmin ne diši…
Jen oblak kak pramen beli leti.
Pitam se gde si. Gde zdaj si mi ti…

I senjam mesec, v jezeru spi.
Pred hižom, kak negda, mi draga stoji,
A ja još grlim svilene prame
Dok luče v daljinu i misli na me.

A Zagorje spi, Zagorje spi,
Ne nebu je istih zvezdica roj
I jesen je tu, jesen je tu,
V tuđini senjam zavičaj svoj.

Raznosi mi veter več sede prame
I srce zacvili jer hoče nazaj,
Mortisi, mila pozabila na me
Tek zvezde su spomen na rodni kraj.

A oblak se dalje po nebu beži.
Kak pramen od belih laz izgledi…
To starost moja čez spomen živi
Jer srce te nigdar pozabilo ni…

A Zagorje spi, Zagorje spi,
Ne nebu je istih zvezdica roj
I jesen je tu, jesen je tu,
Ja senjam tebe i zavičaj svoj