Ugledni hrvatski komunikolog i PR menadžer Mihovil Bogoslav Matković, iako je u jučerašnjoj emisiji „Oči u oči“ tema bila komunikologija, predstavljajući ga kao jednog od autora knjige „Macelj 1945.“ i predsjednika Nadzornog odbora Udruge „Macelj 1945“, doznali smo i da je prof. Matković bio sudionik tima obrane hrvatskih generala u drugostupanjskom postupku u Haagu, kada su i oslobođeni, gdje je radio analizu transkripata poznatog sastanka predsjednika Tuđmana na Brijunima s hrvatskim časnicima uoči akcije „Oluja“. Kad je o komunikologiji riječ i novinarstvu unutar te znanstvene discipline, prof. Matković kazao je da je novinarstvo masovna komunikacija koja u svakom slučaju fenomenološki pripada disciplini komunikologije, a novinarstvo danas , nažalost, je senzacionalističko, dosta instrumentalizirano i s previše fame . Tako, rekao je prof. Matković, čini se kao da se netko ne može baviti novinarstvom ako ne proizvodi hiperprodukciju senzacija možda i crnila. Govoreći o komunikaciji, između ostalog, konstatirao je da je najteže od svega upravo komunicirati, a to mogu i znaju sretni ljudi. Razlog tome vidi u tome što je sretan čovjek uvjerljiviji. Čovjek koji mrzi sebe ili druge ne može komunicirati, komunikacija uvijek treba počivati na znatiželji za nekim ili nečim, a u njoj se nitko ne smije osjećati loše. Kod komunikacije je najgore ako se krivotvori. Komunikacija je danas važna u svim sferama društva stoga je potrebno ulagati u sebe. No, od verbalne još je možda važnija neverbalna komunikacija budući da se njome ocjenjuje darovitost govornika, u njoj čovjek otkriva koliko je zapravo vjerodostojan. Prof. Matković komentirao je petnaestak slučajno izabranih tonova javnih osoba iz Krapinsko – zagorske županije snimljenih u najrazličitijim mjestima, događajima i situacijama. Cilj nije bio nekoga uvrijediti, već ukazati na potrebu dobre komunikacije u svih životnim prilikama. Bilo je govora o identitetu danas u Hrvatskoj te kako su se mediji postavili na utemeljenje suverene Hrvatske.