Prošla nas je noć, u kojoj je diljem Hrvatske zapaljeno tisuće svijeća uspomene, ponovno podsjetila na najveću tragediju novije Hrvatske povijesti, pad Vukovara. Slike razorenog grada, uplakanih kolona žene, djece, starijih i nemoćnih koji uz pratnju tenkova agresora napuštaju svoj dom…Nažalost, jedna od slika koja će zauvijek ostati dio kolektivnog sjećanja našeg naroda jest i brutalan ulazak srbočetničkih trupa u grad, popraćen riječima strave koje i dan danas odzvanjaju u ušima svih koji su pratili što se u to vrijeme događalo u Vukovaru. Grad je branilo 1800 pripadnika Zbora narodne garde i policije, te dragovoljaca HOS-a koji su tijekom obrane grada ustrojeni u 204. vukovarsku brigadu HV-a. Ukupan broj srpskih snaga koje su napadale Vukovar procjenjuje se na oko 80,000. Broj stalno angažiranih vojnika bio je oko 30,000, napadalo se sa 1,600 tenkova i oko 2,000 komada topništva. JNA je uposlila ukupno 11 brigada operativne vojske, od čega devet oklopno-mehaniziranih, a pomoć su pružale postrojbe Teritorijalne obrane Srbije i pobunjenih hrvatskih Srba, te paravojne dragovoljačke postrojbe kao što su Arkanovci i Šešeljevci. Padom Vukovara započela je, na neki način, tragedija ratnih zločina diljem Hrvatske. U sjećanje na žrtve Vukovara, vijest završavamo riječima legendarnog izvjestitelja iz Vukovara Siniše Glavaševića :
„Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su urezana i vaša imena – netko je sve UKRAO jer kako objasniti da ni sjene više nema”, tužan je to bio vapaj vukovarskog novinara Siniše Glavaševića prije mučnog ubojstva.