Liepe ja Zogerec biti naziv je ovogodišnje popevke bednjanskih Kavalira. Kak bute si pročitali i jel bute ih razmeli kad buju popevku zapopevali na pozornici nismo sigurni. Jezični problemi u izgovaranju i razumijevanju popevki ovog violinsko – cimubulaškog sastava i dalje će biti prisutni, jer ostaju vjerni promociji svojeg materinjeg govora. Pitali smo Danijela Češnjaja sjećaju li se prvog nastupa na Krijesnici, pred 26 godina.

–  Kako se ne bi sjećali prvog nastupa, pa to je bila Baurica, po kojoj su mnogi štokavci učili bednjanski. Drago nam je što su je i brojni izvođači iz različitih krajeva stavili u svoj repertoar. To su bili i počeci Kavalira, nastup na Krijesnici bio je zapravo naš prvi pljesak. Taj pljesak koji nam je tada krapinska publika udijelila, ohrabrio nas je i odvelo na put koji traje 27 godina. – prisjeća se Danijel Češnjaj prvog nastupa na Krijesnici.

Kavaliri su ostali vjerni Krijesnici svih 27 godina. Svaki put dolaze s novom popevkom, a žele se istaknuti bednjanskim govorom, ponekad i bednjanskom tematikom. – Imali smo promjena u tih 27 godina, mijenjali smo se i razvijali od tradicionalnog izričaja u Babici i Šterči šterci maula, potom slijedi pomak prema etno glazbi, što je tada bilo popularno, sada su tu i modernije priče i tematike, no uvijek smo vjerni bednjanskom govoru koji je naš je zaštitni znak.

Danijel Češnjaj ponovo je autor teksta i glazbe, a pjesma je nastala na tragu iskustva  koje nose s putovanja po Americi, posjeta Torontu pred nekoliko godina i ovogodišnjeg posjeta Čikagu. Ipak najljepše je gledeti zelenu zagorsku farbicu i doma biti, živeti tu gdje su nam korijeni, Lijepe ja Zogerec biti, poručuju Kavaliri.

– Zanimljivo i veliko iskustvo posjet je Čikagu, Ameriku smo doživjeli upravo kako smo i zamišljali i tak bismo je svakome preporučili doživjeti. Za to su bili zaslužni naši domaćini i naši Zagorci i ostali Hrvati koji su nas tamo lijepo dočekali, koji su nam u kratkom vremenu htjeli pokazati sve ljepote ovog velegrada. Prije svega mi smo njima donijeli Hrvatsku i Hrvatsko zagorje, našu Bednju, a oni su nam vrlo toplo uzvratili svojim gostoprimstvom. Svi smo jako oduševljeni ovim nastupima, a svirali smo čak i jednu vrlo specifičnu svadbu – zagorsko grčka svadba u Čikagu. Potom smo sudjelovali i u branju grojzdja i svirali tom prilikom za Slavonce, Zagorce, Hercegovce i ostale Hrvate u toj dalekoj zemlji i koji su se zabavljali uz našu glazbu i prisjećali svojih korijena. – pun dojmova ispričao nam je Danijel, a kao posebnu zanimljivost naveo kako je na svadbi dobro prihvaćena popevka Šterči šterči, jer ima i grčkih orijentalnih ritmova, pa su Grci dobro reagirali na tu pjesmu.

Iza njih su nastupi na Danima kajkavske riječi u Zlataru, a slijede svadbe i razne manifestacije, te doček Nove godine u Zaboku na trgu.