Optimizam, ljepota, radost života i zadovoljstvo karakteriziraju apstraktne slike Josipa Rubesa. Potvrdit će to izložbom Koloristika raskoš koju postavlja u prostoru Male dvorane Pučkog otvorenog učilišta u Krapini, a bit će otvorena 3. listopada kao dio programa ZGF Krijesnice. Autor ovom izložbom javnosti objavljuje svoj slikarski opus apstraktnih slika, ali s nekoliko slika podsjetit će na ljepotu zagorskih krajolika koje je uglavnom crtao u svojim počecima. Što donosi izložba u Krapini, što voli crtati i kako žive umjetnici, dio je pitanja na koja nam je Josip Rubes odgovorio.

Slikarstvo Vam je ljubav još iz djetinjstva. Prva ulja na platnu naslikali ste s 18 godina. Kako to da upisujete medicinu, a ne Likovnu akademiju? Jeste li se dugo tražili?

Već u mladosti želio sam se posvetiti slikarstvu i školovati se na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, ali me životni put odveo u medicinu na sugestiju roditelja premda sam imao interes i za medicinu, jer sam u djetinjstvu skupljao razno ljekovito bilje kao gospinu travu, metvicu i preslicu koje se koristi u narodnoj medicini. Tijekom gimnazijskih godina i za vrijeme studija medicine nisam prestao crtati i slikati, jer to mi bilo zadovoljstvo i velika ljubav od djetinjstva.

Na izložbi u Krapini izložit ćete i svoje ranije uratke. Kako bi opisali evoluciju svog slikarskog rada?  

Tijekom 60-tih godina oduševio sam se naivnim slikarstvom Ivana Generalića nakon što sam vidio njegove radove koji su me fascinirali. Generalić, kao i većina ostalih naivnih slikara, slikali su na staklu i ta me tehnika oduševila, te sam i ja nekoliko godina slikao na staklu, ali više u realističkom stilu. Potom 70-ih godina prvi puta izlagao sam slike na staklu. Tih je godina organizirana jedna izložba za vrijeme festivala Kajkavske popevke na kojoj su uz mene još izlagali Žiga Popijač, Željko Kropf i još neki. Ta je izložba išla iz Krapine u Zlatar, Poznanovec i Zabok. Negdje 80-tih godina je u Zagorje doselio slikar Zvonimir Meljnjak s kojim sam se poznavao više godina i on mi je poklonio veliku kutiju Rembrandt pastela. Tada se dogodila prekretnica u mojem slikarstvu, jer sam sve više u slikanju koristio pastel. Budući da sam se oduševio zagorskim krajolikom, od tada sam naslikao stotine slika u tehnici suhog pastela. Koji puta sam sjeo u osobni auto i vozio se po zagorskim bregima tražeći idilične krajolike koje sam prenosio pastelom na papir… Imao sam niz izložbi samostalnih i grupnih. Pri KUD-u Zlatko Baloković, 90-ih godina osnovao sam likovnu grupu, te smo priredili niz skupnih izložbi.

Nakon uspješne liječničke karijere upisali ste Likovnu akademiju. S kojim očekivanjima? Što Vas je na to navelo?  

Umirovljen sam 2007., a do tada sam vodio Centar za dijabetes pri Specijalnoj bolnici  za medicinsku rehabilitaciju. Nakon odlaska u mirovinu imao sam puno više vremena baviti se slikarstvom. Tada sam dobio ponudu za izvanredni studij slikarstva u Ljubljani i odlučio se upisati na taj studij na Arthause College of Visual Arts. Mentor mi je bio doc. Mladen Jernejc. Diplomirao sam 2012. s temom diplomskog rada Jackson Pollock i njegov utjecaj na Edu Murtića i mene. Već nekoliko godina ranije sam počeo slikati apstraktnim stilom, nakon što sam slučajno naišao na jedan članak o čuvenom američkom slikaru Jacksonu Pollocku u časopisu Glorija u kojem je Pollock opisao svoj način rada (action painting). Pollock bi stavio veliko platno na pod, uzeo kanticu boje i kistom bi bacao boju, kapao i prolijevao po platnu. Na ovakvu ideju Pollock je došao kada je radio jedan mural na zidu, pa mu je boja kapala po podu i tada mu je došla ideja da bi to mogla biti slika. U tom načinu slikanja podržao ga poznati slikar Mondrian. Taj pravac slikarstva se zatim proširio u Europu kao apstraktni ekspresionizam.

U svojem radu želio sam izgraditi vlastiti izraz, što mi je vjerujem i uspjelo

Slikate u tehnici pastela, ulja na platnu, manje je poznato u počecima slikali ste uljem na staklu u maniri tada poznatih slikara naive hlebinske škole… Zanima me proces rada. Kako započinjete i je li ideja tu prije slike ili je to spontani proces?

Najuspjelija slika na staklu mi je Košara s jabukama iz 1976., koju je želio prof. A. Bauer za muzej u Vukovaru, ali mi se bilo teško rastati s tom slikom, pa je kod mene u spremištu. Zadnjih godina uz apstraktni ekspresionizam slikam i geometrijsku apstrakciju. Preko internetskih portala upoznao sam se slikarstvom mnogih apstraktnih slikara, ali u svojem radu želio sam izgraditi vlastiti izraz, što mi je vjerujem i uspjelo. Ne želim nikoga kopirati i biti sličan radovima nekog slikara premda je to jako teško postići. Ponekad otkrijem nekog slikara sa slikama sličnim mojim. To je teško izbjeći, jer danas u svijetu ima mnogo slikara s raznim stilovima apstraktnog načina slikanja. U početku rada na slici imam ideju koju želim prenijeti na platno. U početku nastaje kaos boja, ali postupno slika bude gotova i tada budem zadovoljan i sretan nakon puno uloženog truda, mašte i entuzijazma.

Apstraktno slikarstvo, je li doista apstraktno?

Apstraktna umjetnost je smjer u modernoj likovnoj umjetnosti s početka 20. stoljeća.  Umjetnik se udaljava od predmetnih motiva i ostaju mu čiste likovne vrijednosti (linije, boja, kompozicija). Slika je postala pokazatelj unutarnjeg stanja duše i ne predstavlja nikakav prepoznatljiv motiv. Ponekad je teško odrediti je li slika doista apstraktna, jer mnogo puta nađu se kombinacije više stilova. Prvu apstraktnu sliku naslikao je ruski slikar Vasilj Kandinski. Kod nas prvi apstraktni slikar bio je Edo Murtić.

Imate li Vi neki vodeći motiv ili boje prisutne na većini slika?

Promatrajući prirodu, krajolike ili arhitekturu javljaju mi se ideje o budućim slikama. Najviše me inspiriraju proljetne livade koje su pune raznobojnog cvijeća, pa to kolorističko šarenilo nastojim apstraktno prenositi na platno i zato su moje slike bogate raznim bojama. Za radove u kojima dominira geometrija inspiraciju nalazim promatrajući moderne građevine.

Slikate li svaki dan?

Ja sam zaljubljenik u slikarstvo i mogu kazati da gotovo svakodnevno slikam barem sat vremena, a ponekad slikam satima s pauzama kad iziđem malo van da udahnem svježeg zraka. Ipak, za vrijeme vjerskih blagdana ili nekih drugih prigodnih događaja ostavim boje i kistove na odmaranju.

Gdje ste sve izlagali? Koje su Vas se izložbe posebno dojmile?

Samostalno sam izlagao na 80 izložbi. Najviše sam imao izložbe u galerijama i izložbenim prostorima u Hrvatskom zagorju (Krapinske Toplice, Pregrada, Klanjec, Krapina, Zabok, Zlatar, Zlatar Bistrica, Tuheljske Toplice, Veliki Tabor). Imao sam desetak samostalnih izložbi u galerijama u Zagrebu. Imao sam 2019. samostalnu izložbu u Parizu. Zadnjih godina se u svijetu priređuju ON-LINE izložbe na kojima sam više puta sudjelovao. U dva navrata s grupom hrvatskih slikara izlagao sam u New Yorku. Član sam više internetskih portala za prezentaciju i prodaju slika mnogih slikara (Singulart, MutualArt, Artemajeur, Artavita).

U Hrvatskoj je teško živjeti od slikarstva

Kako je danas biti likovni umjetnik u Hrvatskoj i s kojim se problemima susrećete?

U Hrvatskoj ima mnogo akademskih i neakademskih slikara, amatera i slikara naive te je produkcija slika zaista ogromna, a kupaca je sve manje. Mnogi slikari koji žive samo od slikarstva jedva preživljavaju. Kod nas su slikari zanemarena profesija koja je suočena s nizom problema.

Je li istina da se danas apstraktne slike puno bolje prodaju od figurativnih?

Nemam potpuni uvid na nivou Hrvatske, ali iz vlastitog iskustva znam da se kod nas u Hrvatskom zagorju slabo kupuju slike, jer potencijalni kupci najčešće nemaju financijskih sredstava za kupuju slike. Apstraktne slike najčešće kupuje mlađa generacija, dok starija populacija više voli figurativno slikarstvo.

Neostvarene želje vezane uz slikarstvo… Što biste željeli nacrtati… gdje izlagati…

Nemam nekih velikih želja vezane za slikarstvo, jer znam da su često neostvarive, ali treba što više raditi nove slike i razvijati vlastiti stil, te biti zapažen kod slikarskih autoriteta. Naravno da bi izvanredno bilo da moje slike budu u sastavu nekih svjetskih muzeja kao što je na pr. MOMA u New Yorku, ali to je već u sferi fantazije. Da bi bio zapažen kao slikar treba što više izlagati u svjetskim metropolama kao u New Yorku, Rimu, Londonu, Parizu. Sudjelovati na sajmovima slikarstva i bijenalima,  ali sve je to povezano s velikim financijskim sredstvima. Pred dvije godine sam se kandidirao za sudjelovanje na bijenalu u Firenci, te mi je žiri odobrio sudjelovanje, ali za jednu sliku trebalo je platiti prostor na zidu više tisuća eura. Odustao sam i zahvalio se organizatoru. Dobivam ponude za niz samostalnih izložbi (Beč, NY, Rim, Barcelona, Lisabon). Sve su to privatne galerije koje traže više tisuća eura za samostalnu izložbu. Značajna je i prezentacija slikara u umjetničkim časopisima i knjigama. Uvršten sam u više knjiga u izdanju World Wide Art Books (USA). Primio sam nekoliko međunarodnih nagrada za apstraktno slikarstvo.

Sada slikam jedan rad za koji mi je inspiracija mnoštvo ljudi pred slikom Mona Lise u Louvre muzeju. Sliku On-line šaljem Luxemburg Art Prize.

Biografija

Josip Rubes rođen je 1942., slikar koji je svoj radni vijek proveo kao liječnik specijalista u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama. Iako slika od rane mladosti slikarstvo je diplomirao 2012. na Arthouse – College of visual arts u Ljubljani u klasi doc. Mladena Jernejca, s temom diplomskog rada Jackson Pollock i njegov utjecaj na Edu Murtića. Josip Rubes poznat je po slikanju zagorskih krajolika do 2007., kada počinje slikati u stilu apstraktnog ekspresionizma po uzoru na Jacksona Pollocka, ali postupno, zadnjih nekoliko godina, sve više je zaokupljen geometrijskom apstrakcijom.