Davorka Plukavec iz Krapine pobjednica recitala kajkavske poezije “Stara lipa”

Započelo “Ljeto u Pregradi”
17. lipnja 2021.
Konferencija “Žene i poduzetništvo u KZŽ”
17. lipnja 2021.

Davorka Plukavec iz Krapine pobjednica recitala kajkavske poezije “Stara lipa”

U predvorju OŠ Marije Jurić Zagorke u Vrbovcu, u organizaciji Udruge Osebunjek iz Vrbovca,11. lipnja održan je treći recital kajkavske poezije Stara lipa. Na natječaj se prijavio 61 autor sa 141 pjesmom, a za zbornik recitala odabrano je 60 pjesama. Na ovom recitalu svoje radove poslalo je 10 zagorskih pjesnika. Prvu nagradu na ovogodišnjem recitalu  dobila je, odnosno podijelila je Davorka Plukavec iz Krapine s pjesmom Liepe dečke bum zasadila s Ljerkom Pukec iz Zagreba s pjesmom Pievci šari. Drugu nagradu podijelili su Đurđa Vukelić Rožić iz Ivanić Grada i Tomislav Ribić iz Varaždina, a treću nagradu podijelili su Tibor Martan iz Mađareva i Ivan Picer iz Sigeteca Dravskog. U zbirku recitala ušli su i ostali zagorski pjesnici: Katarina Kunštek iz Huma na Sutli s pjesmom Namram ti duojti na imendan, Mirjana Mikulec iz Oroslavja s pjesmom Zibanje, Mirjana Križanović iz Stubičkih Toplica s pjesmom Za pucicu pod gunjem, Vladimir Šenjug iz Poznanovca s pjesmom Suha prašina, Marija Hlebec iz Krapine s pjesmama Čuvli zviezde i Još naviek, Darko Raškaj iz Lobora s pjesmom Na zrakami tvojuga osmeha, Dragica Reinholz iz Zlatara s pjesmom Gusan, Vladimir Šuk iz Oroslavja s pjesmom Kipci čez četiri godišnje cajte iliti: Quatrostagione-ne popiefka, i Magdalena Blagec iz Donje Stubice s pjesmom Dedekove gorice. Recital su u glazbenom dijelu svojim izvedbama upotpunili Ivana Matuna i Hrvoje Herček, a gošća recitala bila je hrvatska književnica Božica Brkan. I ovogodišnji recital kajkavske poezije Stara lipa održan je pod pokroviteljstvom Grada Vrbovca i Hrvatskog sabora kulture.

I. mjesto Davorka Plukavec (Krapina)

Liepe dečke bum zasadila

Pri murvi na briegu stara hižica stoji.

Na krovu čriep tuj i tam teri fali.

Rafung se nakrivil, pak se još drži,

Žljebof znad ganjka male fali i deskof takaj več ni.

Vrata se bez jakuga treska ne otpiraju.

Panti su herjavi i lozni, obloki zamusani.

Okrenem se od hižice

A Strahinjčica kak je duga i široka pred me se prestere ciela.

Zaprem oči i širom otprem ruke, morti bi cielu h njedra prijela.

Duhu zemlje dišim.

Poslušam oratje dole proti tranikam.

Štefa, Bara, Roza, Ljuba.

Aajd Vista, Beba… hood, hood…

Pomaljaju se polehko drvena kola z klanca.

Nič bez živine, bez blaga.

Žilavi, dragi ljudi. Korenika.

Comments are closed.