Kada se postavi pitanje iz naslova kolumne odgovor je veoma jednostavan. Svojim rezultatima i organizacijom, i ne samo ove godine,dolazimo do prekrasne ekipe – veterani krapinskog Zagorca. Osim njih moramo istaknuti rukometašice i košarkaše.

Treći na prvenstvu Hrvatske u velikom nogometu. Četvrti na prvenstvu Hrvatske u malom nogometu. Prvaci Krapinsko – zagorske županije – ove godine šesti put uzastopce. Jesenski dio prvenstva završili su na prvom mjestu prvenstvene ljestvice sa 13 pobjeda u 13 odigranih utakmica uz 46 postignutih i samo 4 primljena gola. Zar može bolje?! Može kažu sudionici ovih rezultata – Josip Goričan, Rikard Majerić, Željko Malarić, Alen Ferček, Martin Kovačec, Damir Ferček, Nenad Levar, Davor Cvrtila, Ivica Mužar, Mario Kovačec, Dražen Štefanić, Milan Šimunić, Ivan Zubić, Milan Gorup, Ivan Poljak, Ivan Dolenc, Josip Bočkaj, Darko Kamenečki, Zoran Klasić, Momir Horvatek, Kristijan Potočki, Dražen Šimunić, Ivica Antolić i trener Slavko Tepuš Capello, te nezaobilazna logistika u likovima Dragutina Pernjeka, Milana Vojnovića i Ace Marjanovića. Ili da vam pomognem pa napišem barem neke nadimke kao što su: Korlja, Aljač, Cune, Buljba, Piksi, Pero, Cifri, Vojka, Baltica….

Kada pogledate imena tih mladića vjerujem da se s nostalgijom sjetite vremena krapinskog Zagorca koji je žario i palio diljem županije i šire a gosti su u Krapini na staro igralište kod autobusnog kolodvora i novo u Podgori sa strahom dolazili znajući da će ostaviti bodove u Krapini sa samo jednom nepoznanicom – koliko će golova u mreži ponijeti kući. Povlačeći paralelu s onim što se događa u seniorskom sastavu ove godine, prošlomjesečna kolumna posvećena upravo njima, moramo se zapitati da li je to isti klub ili su možda samo u pitanju ljudi koji vode određeni dio kluba?! Pitanje je retoričko i vjerujem da ne moram na njega odgovarati ali isto tako znam da, bez namjere da nekog povrijedim u sastavu veterana, ovako dobro funkcioniranje kluba je zahvaljujući jednom pravom sportsko-nogometnom entuzijastu Draženu Šimuniću, popularnom Cifriju ili možda neki vole više Gari, te Slavku Tepušu Capellu te se nadam da će se netko iz kluba – uprave – sjetiti da veterane kao klub, i ova dva sportska entuzijasta predloži za barem jednu od nagrada prilikom proglašenja kluba i sportaša godine u Krapini.

Posebna priča su dvoranski sportovi. Zahvaljujući otvorenju sportske dvorane srednje škole, da je barem najam manji kažu korisnici, razmahali su i, pogotovu ženski rukomet i košarka za dječake. Rukometašice Zagorca, popularne zagorske puce uspjele su par godina doći do druge hrvatske rukometne lige u kojoj ove godine stječu iskustvo bez neke velike bojazni, bez obzira na trenutni plasman, da će se vratiti u niži rang. No, kao i kod veterana u prvi plan iskače još jedan entuzijasta Saša Kundich, predsjednik kluba, koji ne žali ni vremena ni benzina, niti svog novca da djevojkama osigura sve što je potrebno za dobar rezultat iako, moram to naglasiti, čini mi se da je odaziv djevojaka na treninge i utakmice  puno manji negoli prošle godine odnosno čini mi se, barem se tako priča, da puno manje treniraju ove godine. To se svakako vidi i na njihovim rezultatima jer gotovo u većini utakmica u prvom poluvremenu igraju dobro, odlično pariraju protivniku da bi u drugom dijelu došlo do pada, nedostatak snage zbog nedostatka treninga, i poraza čak i od onih ekipa koje su objektivno slabije od njih. No, to je samo jedan detalj, koji će klub ispraviti do proljetne polusezone, koji sam morao istaknuti zbog potpune slike o klubu. Ipak, i ove godine će klub zasigurno istaknuti kandidaturu za jednu od nagrada na proglašenju najboljih a ja ću istaknuti dvoje ljudi – jednu divnu djevojku, golmanicu Jelenu Tomić, koja svojim radom i obranama zaslužuje naslov najbolje te Sašu Kundicha, predsjednika kluba, koji je za ilustraciju – jednog vikenda u razmaku dva sata morao voziti ekipu u Zelinu i Kutinu. Kako je uspio? Ne znam ! Mislim da ću ga ipak i to pitati.

Košarkaški klub Krapina je također lijepa slika sporta u Krapini. Prije nepunih pet (?) godina grupa entuzijasta predvođenih Zoranom Strehovcem oformila je klub i polako, ali sigurno i u tišini bez velike pompe počela sa radom. Danas je slika prekrasna. Klub ima školu košarke, dvorana OŠ Augusta Cesarca u Krapini, kadete, juniore i seniore koji se natječu u svojim ligama s tim da se seniori natječu i u Ligi bez granica u kojoj igraju klubovi iz Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije te Republike Slovenije. Ipak, bez ljutnje ostalih, perjanica kluba ove godine, pa i prošle, su kadeti koji izuzetno uspješno igraju II. kadetsku ligu i bore se za naslov prvaka. Bravo klinci!

Svakako netko će naći primjer i da nisam spomenuo baš sve ali broj znakova koje mogu napisati je ograničen. Tako je to u novinarstvu. Da je bilo više mjesta svoje mjesto u ovoj kolumni zauzeli bi ribiči, stolnotenisači i razne rekreacijske udruge.