73. Masters? Top 8? Nije ga bilo!
8. srpnja 2011.
75. Što se događa u Zagorcu ?!
8. srpnja 2011.

74. Zagorske puce – uozbiljite se !

Zagorske puce ozbiljno shvatite situaciju u koju se dovodite. Prionite treninzima, dolazite na utakmice (nemojte iznalaziti raznorazne razloge nedolaska), samo ozbiljnim radom možete potvrditi da ste zasluženo u ovom rangu natjecanja jer ne smijete smetnuti s uma da će nekim dušobrižnicima svaki vaš poraz, svaka vaša neozbiljnost, svaki vaš krivi korak biti izuzetno drag. Nemojte to sebi raditi. Nemojte biti neozbiljne i neodgovorne prema svom radu.

Mjesec je dana puno i istovremeno malo da se kroz prizmu kroničara sportskih zbivanja u Krapini pruži relevantna slika sportskih  događanja. Puno s toga dogodilo i gotovo ništa. Neke sam stvari dobro predvidio neke za malo promašio, ali ipak ovih tridesetak dana u globalu moglo bi dobiti pozitivan predznak. Svakako, i to je upitno – nekome će biti pozitivno a nekome negativno, jer sve ovisi o tome iz kojeg kuta gledamo.

Baš u vrijeme pripreme za pisanje kolumne primio sam zanimljiv e-mail jedne rukometašice Zagorca u kojem je pisalo:

Hej, da li pišete o nama u posljednje vrijeme?

Odgovorio sam: Ne baš previše, ali sam vas mislio malo pošpotati u kolumni.

Zagorska puca: Zakaj ? Nismo tak’ loše !

Nisam više odgovarao već sam odlučio malo se više posvetiti ovom pitanju i mom odgovoru u kolumni jer mi daje puno više prostora. Nikada nisam tvrdio da su naše rukometašice loše i da ne igraju srcem, te da se zaista bore za boje svog kluba, ali ono što sam primijetio je nešto što može dovesti do urušavanja jednog dobrog imagea kluba. Ne, nisu to tri poraza u četiri odigrana kola jer ovaj treći u Velikoj Gorici i onako su skrojili, po svom dobrom običaju suci, niti onaj katastrofalan poraz u Labinu kada su djevojke uspjele u prvih trideset minuta ubaciti čak pet golova i izgubiti sa sedam golova razlike (zaista se ne sjećam kada se to posljednji put dogodilo), ili onaj nesretni sekund prije kraja protiv Senie u Krapini, već želim naglasiti – neozbiljnost zagorskih puca u ovom prvenstvu.

Naime, takve su informacije došle do mene, a izvor je u potpunosti siguran, rukometašice u ovom prvenstvu naime treniraju manje negoli u prošlom kada su bile u nižem rangu natjecanja, a svima je znano koji se bave sportom da viši rang zahtjeva i više odricanja, više ozbiljnosti, a kada tome dodate činjenicu da ste novak u ligi onda vam je jasno da u svaku utakmicu morate ući sa 120 posto jer se samo tako možete dokazati da ste klub koji zaslužuje igranje u drugoj hrvatskoj rukometnoj ligi. No, ako istovremeno, iako klub nije smanjio broj treninga, te iste djevojke, ne sve jer ne želim generalizirati, neredovito dolaze na treninge, ako se nakon katastrofalnog rezultata u Labinu vesele kao da su dobile one taj susret iskazuje samo jednu činjenicu – izgleda da zagorske puce nisu svjesne, da se sada nalaze u drugom rangu hrvatskog ženskog rukometa.

Zato – zagorske puce ozbiljno shvatite situaciju u koju se dovodite. Prionite treninzima, dolazite na utakmice (nemojte iznalaziti raznorazne razloge nedolaska na utakmice), i samo ozbiljnim radom možete potvrditi da ste zasluženo u ovom rangu natjecanja, jer ne smijete smetnuti s uma da će nekim dušebrižnicima svaki vaš poraz, svaka vaša neozbiljnost, svaki vaš krivi korak biti izuzetno drag. Nemojte to sebi raditi. Nemojte biti neozbiljne i neodgovorne prema svom radu. Potvrdite svoju snagu u slijedećim utakmicama.

Naši nogometaši, Zagorec, pod vodstvom svog trenera Marijana Mrzlečkog Maksa uspješno su krenuli u nastavak prvenstva pa su tako uspjeli izboriti tri uzastopne pobjede i pogurati se prema sredini ljestvice samo što potvrđuje moju tezu iz prošle kolumne kada sam ustvrdio kako trebamo pružiti priliku treneru Maksu i tim dečkima koji zaista sami provode vrijeme na treninzima, utakmicama i zaista istinski se sami bore za boje svog kluba bez nazočnosti vodećih ljudi kluba. Postavlja se pitanje – gdje su oni nestali !

Da ne bi bilo da pišem samo o rukometu i nogometu ovoga puta spomenuti ću i naš košarkaški klub Krapinu. Zašto tek sada? Iz jednostavnog razloga – čekao sam da se zahukta prvenstvo u drugoj kadetskoj košarkaškoj ligi gdje se natječu naši kadeti. Jednom riječju mogu iskazati njihove rezultate – bravo. Ti divni dječaci sa svojim trenerom nakon tri odigrana kola imaju tri pobjede i nalaze se u samom vrhu ljestvice što govori da nastavljaju onaj put koji su prošle sezone započeli.

Comments are closed.