40 godina Radija i 40 godina pjesništva Ladislava Prežigala SVA MOJA LETA – ZAJEDNIČKIH 40

Europa kakvu želim
8. svibnja 2009.
Konferencija o poduzetnicima
11. svibnja 2009.

40 godina Radija i 40 godina pjesništva Ladislava Prežigala SVA MOJA LETA – ZAJEDNIČKIH 40

Kad se na sam nekadašnji Dan mladosti u Krapini 1967. po prvi puta oglasio Radio Hrvatsko zagorje Krapina, pedesetak kilometara dalje, nešto ranije te iste godine na papir je zapisana pjesma jednog devetnaestogodišnjaka. Nije mu bila prva, ali je ostala kao najstarija jer su one prijašnje, u žaru radova oko obiteljske kuće u Selnom, završile u peći. Četrdeset godina kasnije iza poete je deset zbirki i 1800 napisanih pjesama, karijera gospodarstvenika i političara. Iza Radija mnoštvo uspješnih emisija, festivala, gostiju, novinara i voditelja, festival Zagorska krijesnica i ove godine, županijsko priznanje za očuvanje i promičbu vrijednosti zagorskog kraja.
Svoje obljetnice Ladislav Prežigalo i Radio Hrvatsko zagorje Krapina odlučili su proslaviti zajedno, uz poeziju i glazbu, kao potvrdu dosadašnje uspješne zajedničke suradnje i kao vjeru u još uspješniju buduću. U organizaciji proslave pridružio im se još jedan slavljenik, krapinska Srednja škola, koja je brojkama 40 plus 40 dodala i jednu stoticu. Naime, upravo je 100 godina prošlo od kada je u Krapini osnovana Gimnazija.
Objedinjujući stoga, sve rođendane, 10-tog je svibnja u dvorani Srednje škole Krapina održana književna večer pod nazivom Sva moja leta. Zamišljen kao spoj razgovora, glumačkih interpretacija stihova i glazbenih podsjećanja na zajednički zavičaj, događaj je brojnoj publici koja je ispunila dvoranu, ispričao priču o životu u kojem se isprepliću Zagorje nekad i danas, sretni trenuci djetinjstva sedmero braće i sestara Prežigalovih, lutanja po svijetu vezana uz posao gospodarstvenika, povratak u domovinu, vrelo zatomljivanog pjesnika koje je odjednom eksplodiralo i rezultiralo mnoštvom zbirki pjesama, dvama CD-ima, jednom kazališnom predstavom Kako da ti snenoj kažem zbogom odigranoj sedamdesetak puta, te jednom, novom, koja je u pripremi. Sve to Prežigalo je publici otkrivao u kratkim razgovorima sa voditeljicom Kristinom Pavlović. Stihovima su razgovor potkrijepili glumci zagrebačkih kazališta, Matija Prskalo, Ana Maras i Željko Šestić, a njima se pridružila i Paula Jusić u posebno nadahnutoj interpretaciji. Paula je, uz klavirsku pratnju, također i otpjevala nekoliko pjesama koje su inače dio spomenute predstave, a za koje je glazbu skladao Đelo Jusić mlađi. Sasvim sigurno, začin večeri dale su različite, ali emotivne i lijepe izvedbe nekih od klasika kajkavske glazbe, a koje su izvele Josipa Lončar uz glasovirsku pratnju Rudice Tramišaka i Gordana Ivanjek uz cimbal kojeg je svirao Tomislav Žirovec. Kao i obično, posebnu naklonost publika je pokazala prema glazbenom sastavu Kavaliri, koji su nedavno svojoj zbirci dodali još jedan CD i nazvali ga Nujlijepši kemauček svieto.
O pjesništvu Ladislava Prežigala i ovog je puta govorio, u ime izdavača zbirki, udruge Pinta, kritičar i pjesnik Vladimir Poljanec. Specijalno iznenađenje, pak, pripremili su učenici Srednje škole Krapina, Marija Pelin i Dario Kuhar kazujući pjesnikove stihove, a u uvježbavanju istih pomogla im je njihova profesorica Dunja Belošević. Njima je Prežigalo predao set svih svojih izdanih zbirki za školsku knjižnicu, a knjige su dobili i svi nazočni posjetitelji. U zajedničkome druženju nakon priredbe slavljenici su, kako i priliči, razrezali rođendansku tortu. (k.p.)

Comments are closed.