PEKOM I RADIO HRVATSKO ZAGORJE KRAPINA
Kad radijska ekipa krene na terenske emisije to je uvijek zanimljivo iskustvo. Osobito ako je turneja svake subote, a reklamira se kruh i pecivo najpoznatije i najstarije krapinske pekarnice Pekoma, naravno s Pekomovcima i njihovim pokretnim pultom punim kruha, peciva, keksa i mlinaca… Turneja i cijela ideja potekla je od glavnog Pekomovca, Vlade Kranjčeca.
Svake subote, od fašnika do kraja lipnja obilazili smo trgovine u Krapini i okolici, nudili kruh i peciva na degustaciji, i…gađali u koš! Ne mi, već kupci Pekomovih delicija. Naime, svaki kupljeni Pekomov proizvod u dućanu u kojem se zatekla ekipa, donosio je pravo na gađanje malom lopticom u mali koš. Pogodak je bacaču donosio žutu kapu ili torbicu s Pekomovim znakom, a promašaj je utješno nagrađivan otvaračem za boce ili penkalom, sve dakako s Pekomovim logićem. U tom su se nadmetanju najpreciznijima pokazale bacačice u Đurmancu i Radoboju, dok su posebne pohvale zaradili vozači Pekomovih dostavnih vozila koji su valjda prvi puta imali priliku javnosti ispričati kak je to voziti kruh i po nekoliko puta dnevno po svojoj ruti.
Osnovu svega ipak su činile degustacije i zanimljivosti iz procesa proizvodnje kruha i peciva koje nam je tako radosno i s voljom govorila gospođa Brankica, a u nekoliko emisija i gospođa Višnja. Glavne zvijezde dvosatnih subotnjih javljanja iz trgovina bile su ipak kruhovi – krapinek, ispod peke, raženi, šareni, zatim peciva, mlinci i mrvice, te domaći keksi o kojima smo govorili s ciljem i namjerom da slušatelje i kupce upoznamo s kvalitetama novih vrsta kruhova, njihovim povoljnim zdravstvenim učinkom i odličnim okusom.

VESELA USPAVANKA
Sedma je godina otkako se eterom RHZK-e razliježe pjesma svake subote od 20 do 22 sata. Ideja koja je još uvijek funkcionalna javila se kao plod dobrog raspoloženja. Jedne sam subote jednostavno zapjevao. Ubrzo mi se u eteru pridružio velik broj slušatelja koji su tako dolazili do glazbenih želja. I mijenjaju se pjesme, mijenjaju se glasovi, mijenja se puno toga, ali dobro raspoloženje ostaje.
Svatko tko navrati u Veselu uspavanku može ukrasti malo tog raspoloženja za sebe. Nerijetko to i sam činim neka vrsta simbioze radija i slušatelja. Potrebno je puno hrabrosti nazvati i otpjevati pjesmu znajući da te sluša brojno slušateljstvo. Najhrabrije su oduvijek bile djevojke, stoga je 1998. bljesnula ideja i pronašla plodno tlo: pozvati djevojke u studio i pružiti im mogućnost da otpjevaju nešto iz samog srca Vesele uspavanke. Ubrzo je srce postajalo sve veće, a djevojke sve bolje i bolje.
Nekako se sam od sebe nametnuo natjecateljski karakter pa sam u ljeto 1999. odlučio izaći s djevojkama van, odnosno prirediti priredbu za zaljubljenike u pjesmu i dobru zabavu. Bilo je to u Krapini, u Motelu, gdje je prvu titulu najbolje ponijela Darinka Hlevnjak. Kako sve u Uspavanki teče, tako je bujica preko Krapine i Krapinskih Toplica stigla do Tkalaca i popularne Preše. U posljednjih je tri godine upravo u tom prekrasnom ambijentu održano pet finala Vesele uspavanke.
Ono čime bih mogao obgrliti sva finala jest osmijeh na licima finalistica bodrenih od njihovih obitelji i uvijek prepune dvorane.
Cijeli projekt se svidio našim brojnim partnerima koji uvijek rado sudjeluju i podupiru javne nastupe. Kako bismo publici pružili što više, čitav je program prožet nagradnim igrama i zvjezdanim gostima- prijateljima našeg radija koji također ne odolijevaju Veseloj uspavanki. Posebna hvala upućena je Mladenu Burnaću, Tini i Nikši, Borisu Babaroviću, Tomislavu Šanteku, Vjekoslavi Bach, Blažu Andračiću, Mariji Kralj, Zlatku Pejakoviću, Maji Mariji, Alanu Hržici, Sandri Kraš, Petri Škofić, Marku Tomasoviću, Zoranu Škugoru, Damiru Ključariću, Zlatku Pejakoviću, Vladimiru Mihaljeku, Meliti Bručić, Aniti Španec, Karolini Juric, Damiru Kovačičeku i svim onima bez kojih to jednostavno ne bi bilo to. A Uspavanka teče i dalje. Njome će zaploviti još brojna imena, kako finalistica tako i sve šireg kruga prijatelja.

BOŽIĆNI KONCERT
Nakon Krijesnice suradnju s Tamburaškim orkestrom HRT-a nastavili smo je već u prosincu. Na pozornici krapinske festivalske dvorane u božićnom ugođaju uz sedam tisuća lampica i najvećom krapinskom božićnom jelkom tamburaši su se predstavili programom koji je osmislio njihov šef dirigent maestro Siniša Leopold. Na repertoaru su se našle skladbe od Veselje ti navješćujem do Over the rainbow koju je, u pravoj jazz maniri, otpjevala Lea Lovrenčić jedna od nekoliko gostiju solista koji su te večeri imali čast pjevati i svirati uz tamburaše. Branko Ovčarić na klarinetu pridružio se tamburašima u nekoliko kajkavskih skladbi, te s dva evregreena, dok su Adam Končić i Marija Kralj oduševili izvedbom pjesme Zagorec i Podravka. Ipak, neprikosnovene zvijezde večeri bili su tamburaši sami, njihovi solisti među kojima se osobito ističe vrsni instrumentalista Dubravko Češnjak. Svirali su, potiho pjevali, u jednom trenutku, tijekom izvedbe standarda White Christmas na glave stavili kapice Djeda Mraza, a Tiha noć, u zatamnjenoj dvorani odsvirana je uz svjetla prskalica. (T.G.)

POKRENIMO KRAPINU U NOVU GODINU
Ovaj simpatičan apel Krapinčani su shvatili ozbiljno. Usprkos kiši koja je neumorno ometala novogodišnje slavlje na Trgu Ljudevita Gaja nije manjkalo ni pjesme ni veselja. U programu našeg radija, ususret Novoj godini, najavama i nagradnim igrama naših sponzora krenulo se već dva tjedna ranije. Na samu Staru godinu u voditeljskom umijeću okušali su se gotovo svi zaposleni. Još neobičnije bilo je na pozornicu. U novogodišnju noć uvela nas je Prva ljubav. Potom su okupljenim Krapinčanima dobrodošlicu pjesmom zaželjeli Marija Kralj i Ivan Benc. A gdje smo mi ?
… raspoloženje je usplamtio vječni Dinamovac Pirgo
… prvi puta javno naša šefica računovodstva Klementina Cerovečki
… u duetu Perica i Alen
… solo Tomislava Kulfe..
Nema zime za zagorsku estradu. No posljednje minute stare godine ispunili su poznati hitovi Maje Blagdan, kojoj se na pozornici točno u ponoć pridružio tadašnji gradonačelnik Alojz Malogorski. Nakon što je građanima izrekao svoju čestitku i uz Majinu pomoć otvorio šampanjac, krapinskim trgom uz taktove valcera uslijedili su poljupci i čestitke… i potom nebo iznad Krapine obasjalo je bezbroj zvjezda svih boja. Pirotehničari iz Mirnovca Novu su godinu ponovo dočekali sami, ovaj put na brdu ponad Krapine i šteta što možda nisu čuli pljesak i uzvike ni vidjeli radosna lica Krapinaca koji su se divili njihovom umijeću. Mi im zato posebno zahvaljujemo na svim vatrometima koje zajednički uspješno ostvarujemo.
A kako je dalje bilo… Dugo u noć pjevalo se plesalo uz hitove krapinskog kantautora Rajka Suhodolčana, a organizatori su okupljenima dijelili jabuke i banane.
I vidimo se ponovo na ispraćaju ove 2004. (T.G.)